Mlado, staro, za sve uzraste

Kad imaš deset godina, diviš se onima koji imaju petnaest. Oni opet jedva čekaju da napune osamnaest. I jedni i drugi starcima smatraju starije od trideset, a oni od četrdeset su im već otpisani.

Ha! I tako postaneš punoletan i šokiraš se činjenicom da se nije desila čarolija, i da te pored prava čeka i čitav niz obaveza s kojima tvoji roditelji više nemaju skoro nikakve veze. Za svoje gluposti odgovaraš sam. Uglavnom.

Sa trideset si obično u šestoj brzini, i dalje te drži onaj osećaj da pre tvoje generacije svet nije postojao. Petnaestogodišnjaci su ti balavurdija, pedesetogodišnjake ne kapiraš, to su matorci koji glume one s početka rečenice.

A onda odjednom ti imaš pedeset. Šta se desilo? Kako su godine proletele? Osim ako nisu u pitanju tvoja deca, mlađariju ni ne pokušavaš da kapiraš. Zašto bi? Starije ćuteći posmatraš, čas se nadaš da ćeš dočekati njihove godine, pa im se diviš a onda ti ih bude žao, i tako u krug.

*

Automobil udario staricu od pedeset godina. Uhapšen mladić od 40 godina. Majke ti? Ona je baba a on dečkić, je l?

Nećete verovati kako izgleda a prešla je četrdesetu. I naravno gledaš kako to ona izgleda kad o tome pišu i mediji, analiziraš i ne vidiš u čemu je fora. Prvo, kao da je imati više od četrdeset strašno, čudo da hodaš šta li, a drugo, žena kao i većina u njenim godinama.

I šta i ko to, uopšte, određuje ko je mlad a ko star?

Znam da sve zavisi od autora teksta i njegovog poimanja godina. Ali, ne mogu a da ne primetim da su žene matore u godinama u kojima su muškarci momčići. Obaška što se mladost koristi kao alibi za razne gluposti i prekršaje kada bi čovek već odavno trebalo da zna da takvi postupci nisu u redu.

Da, kada je reč i o ženama i muškarcima.

Mali su, mladi, naučiće. Eto, imaju jedva po 30 godina, nije im zameriti što: bacaju đubre preko ivice terase, ostavljaju konzerve piva i flaše od alkohola po stepeništima, parkovima, ulicama, puše pored znaka da to nije dozvoljeno, ne znaju da gledaju na sat pa slučajno neprekidno ne poštuju ni jedan kućni red, voze na crveno, podriguju u autobusu, ne kupaju se svakodnevno ali prosto obožavaju i crni i beli luk, ne vide ljude u redu nego prolaze pored svih pravo do šaltera ili kase…

A kada će da nauče? Mislim, zar to kako se treba ponašati da svojim umišljenim slobodnim ponašanjem ne ugrožavaš slobodu drugih ljudi, to te valjda roditelji uče u prvim godinama života.

Ako si zreo da pušiš još si zreliji da znaš da pikavac ne bacaš komšiji na glavu. Ako imaš dovoljno godina da piješ i partijaš, voziš automobil ili samostalno koristiš javni prevoz, trebalo bi da si pre toga naučio gde se i kako baca smeće, kad možeš da se igraš glasno a kad to treba da radiš tako da ne smetaš ljudima u drugim stanovima.

Ili su roditelji zaboravili da te nauče tim nekim „sitnicama“ kojima se uče deca širom sveta, i to čim prohodaju. A možda i nisu hteli, jer bi se moglo desiti da prestaneš da ih voliš jer te ne maltretiraju, a počneš da ih slušaš i poštuješ.

Oni kojima se sve dopušta vremenom traže sve više misleći da imaju sva prava ovog sveta. Drugi nauče da, kako rastu, broj obaveza ali i prava postaje sve veći, pa kada odrastu budu zahvalni svojim roditeljima kojima su zahvalni i beskrajno ih vole. Za razliku od onih prvih koji osim sebe i par sličnih niti ikoga vole niti poštuju. Mora biti kako oni hoće i tačka!

Sa pet godina si za štošta još mali ali već dovoljno mator za pelene. Znaš šta je kućni red i da se loptom igra u parku a ne udarajući u zid u stanu. Do polaska u školu umeš da tumačiš boje ne semaforu, potražiš kantu za otpatke. Kad stigneš do punoletstva mnogo toga znaš ali ponekad, i to je sasvim razumljivo, zaboravljaš na neke stvari.

Ali sa 25 više nisi mali. Možeš da se osećaš kako god želiš, ali to je tvoja stvar. Ako nekog treba da boli glava od tvojih detinjarija to si ti i možda tvoji roditelji. Ostali nemaju razumevanja.

Ne, nije to zato što su sa 40, 50 ili 60 godina matori, a time i nervozni, nerazumni, netolerantni. Nisu to oni, ti si ali nećeš da vidiš. Da, mlad si ali samo za neke stvari, ne za ceo paket koji daješ. Za gluposti i nevaspitanje si mator, i to previše.

A oni u čijim ćeš godinama, veruj, biti mnogo brže nego što misliš, i oni su mladi. Možda ne iz tvog ugla, ali iz njihovog i onih koji imaju po osamdeset, oni su u divnim godinama mladosti.

Jer, kao što pišu mediji, mladost je vrlo relativan pojam. Ma koliko godina da imaš, za neke stvari si mlad a za druge star. Nije isto kad o odličnom izgledu žene koja je napunila četrdeset godina piše ona koja ima manje od 30, i neka druga koja ima 20 godina više. I kad se na pešačkom prelazu nađe neko sa 50 pa mu zalepe etiketu bake ili deke, jer njihovi imaju sličan broj godina.

Grozim se stvari koje se vezuju za godine i očekuju od drugih, recimo da se osnuje porodica, rađaju deca u baš tim godinama i eto takvim vremenskim razmakom, rade stvari koje „priliče“ činjenici da žena ima muža pa recimo ne bi trebalo da izlazi sama sa drugaricama. Šta koga briga ako njega lično i bližnje mu, taj neko ne ugrožava svojim ponašanjem i načinom života?

Užasavam se kad oni koji imaju decu kritikuju ljude koji ih ne žele, i obrnuto, ovi drugi ismevaju prve jer recimo misle da nemaju svoju slobodu.

Bezveze mi je i kad se mladost procenjuje po broju vidljivih mišića i sedih pramenova, zategnutosti nogu, visini grudi. Površnost je rođaka gluposti. Ako misliš da izgleda zavisi samo od datuma u krštenici a ne od načina života, onoga što jedeš i što tebe jede, navika, gena i posebno toga koliko je nekome uopšte ta ambalaža bitna.

I tako se ženama koje definitivno više nisu devojke ni po jednom kriterijumu preko društvenih mreža obraćaju oni koji nekako misle da imaju način razmišljanja devojčice na početku puberteta i potrebu da se dive njenom izgledu kao da je tinejdžerka u punom zamahu. Nesvesni da su takva obraćanja uvreda njenoj inteligenciji.

Uglavnom. Ima poneka koja se oduševi takvim komplimentima. Ali, to je posebna tema.

Ipak, kad neko ima na primer trideset, dobija džeparac od roditelja jer je još mlad, eto jedva deceniju studira, ima vremena radiće, kada će da živi ako ne sad pa leže kad većina ustaje a jutarnju kafu pije kad se komšije vraćaju sa posla, to ne prihvatam.

Mlad si kad si svoj, slobodan, ispunjen, srećan. Ne kad možeš da radiš šta hoćeš i dok ima ko da radi za i umesto tebe. A to nema veze sa brojem svećica na torti, može ih biti 7, 27, ili 87, nebitno je.

A star si, kada? To ne znam. Ili neću da znam.

Volim kada su godine u kojima si upravo one najbolje. I kada neko živi u skladu sa njima.

Categories:

Povezane objave

Kad umisle da su bolji od drugih
U životu mi se sasvim slučajno „namestilo“ da onim što sam radila i što mi
Moje dete je sasvim u redu
Posao u medijima upućuje me na brojne ljude, uvlači u hiljade priča i pruža informacije
E baš ti je lepo
Pratim tvoje objave, ma milina jedna. Gledam kako uživate, neka, svaka čast. Vidim, dobro ste.
Žena je više od 20 posto popusta
Još jedan Dan žena. Nekima srećan, nekima tužan, a ima i nas između. Meni je
Selekcija sećanja
Kad pogledaš u prošle dane, šta vidiš? Samo lepe, samo tužne ili i jedne i
Lična korist je najvažnija
Ima trenutaka u životu kada zastanemo i razmišljamo o malim i velikim, dobrim i lošim,
Dragi ljudi!
Ima nas raznih…Neki su probali i na žalost uspeli da hakuju moj sajt, koji je
Povlačenje ručne
Stigli smo do tačke u kojoj više nemamo priliku da makar udahnemo iznad površine vode.
Da li si baš siguran
Koliko si siguran da je to što tvrdiš stvarno tako? Da je bilo, da jeste
Dok čekaš da sutra postane juče
Možda su se sasvim slučajno poklonili moji lični momenti raznih istina sa pandemijom korone. A