Meni je bilo baš prijatno. Kaže mi ćerka da sam spavala s bebebićim osmehom na licu.
Jer sam se izvrnula na dvosed direktno ispred klima uređaja.
Koji sam sa „uspavanog“ moda, krajnje nesvesno, u snu, prebacila na „turbo“.
Pa su ukućani povadili ćebad i razbežali se.
*
Jesam, čim sam se probudila, pre odlaska u kupatilo popila brufen. Spomenik bih podigla onome ko ga je izmislio!
Srećom ujutru ne vidim, ne čujem i nisam uopšte u stanju da pustim glas prvih pola sata, inače bih vrištala kada bih se videla, onako otečena i ukočena od hladnoće.
Ali, spavala sam, ha! Dođu tako neke godine kad čovek između dva zla bira manje, i to uzimajući u obzir samo trenutnu dobrobit, i ne mari za posledice.
Meni je godinama, a možda već i deceniju, i u decembru toplo. Zato me u to doba godine sastave slinavitis i kašalj, i svake godine se iznova učim da ne, ne mogu na nula stepeni da obuvam čizme na bosu nogu, i da, moram da nosim potkošulju i pokrivam leđa.
Leti ne moram, to me beskrajno raduje. Lakše mi je da se ljudski rashladim.
Što moje ukućane ne usrećuje baš.
*
Oduvek sam imala problem sa zatvorenim, odnosno ograničenim prostorima. Što više svetla i vazduha – to mi je važno. I zato svakog dana u godini u svakom satu, na minus ili plus 40 ja otvaram prozore.
Kako vreme prolazi, sve češće to radim. Nema veće radosti nego kad je napolju takvo vreme da sve vreme mogu svi prozori i vrata terase da budu širom otvoreni. Kako ta umerena godišnja doba nestaju, idealnih dana je sve manje pa temperatura u našem stanu neprekidno oscilira.
I dok je meni sasvim u redu, ukućani se svlače i oblače uz, još uvek, pristojne komentare. Ni ne treba da budu drugačiji, da slučajno neka bubica ne uđe svuda su postavili komarnike kroz koje se i vazduh jedva provlači.
*
Pričao nam jedan prijatelj, kada mu se Vlada požalio na to moje otvaranje i zatvaranje prozora i vrata, da je i njegova žena takva. Iz onih drugih razloga iz kojih meni godinama nije hladno kako mi je od rođenja bilo, naprotiv. Kako njoj osećaj toplote oscilira više puta tokom sata, dakle desetine puta u danu, neprekidno mu govori da zatvori ili otvori prozore.
I šta on radi? Ništa. Sedi i svaki put kada ga pita da li je prozor otvorio (ili zatvorio) on odgovori sa „jesam“.
Kaže, i da je uradio šta je rekla njoj bi i dalje bilo prevruće ili prehladno, nema to veze sa spoljnom temperaturom nego njenim osećajem. Što bi onda on ustajao i bavio se prozorima po ceo dan?
*
Gledam ga kako se još i pokrio i slatko spava, a mene je probudio osećaj da sam se lepo skuvala. Otvorim prozor i kako sam uglavnom totalno nesvesna noću, u trenu zaspim. Probudi me osećaj da sam se zaledila, dok on i dalje isto pokriven jednako lepo spava.
Zatvorim prozor i iste sekunde zaspim.
Svedoci tvrde da to ne radim samo jednom, čega se sećam, nego najmanje deset puta u toku noći, što ne pamtim. Da šetam, skidam se i oblačim.
Prošlog leta sam, pored klima uređaja, nabavila „samo moj“ ventilator. Ovih dana ga svuda tražimo, kada je prošlo leto stavili smo ga na sigurno mesto, ali se niko ne seća koje.
I ja sam lepo patentirala da taj ventilator stoji pored kreveta, pola metra dalje, usmeren direktno na mene, tako da samo mene hladi. Pa kakva je to lepota! Jeste da muž gunđa da nisam normalna i da nije istina da duva samo u mom pravcu, i da zbog toga puzim od ukočenosti svakog jutra, ali – spavala sam bez buđenja.
Dobro, tvrde da sam ipak šetala i takvih noći. Ali, nije mi bilo vruće a i tih ustajanja se ne sećam. Dakle, sve je potaman!
*
Godinama bih polako ulazila u bazene, reke, mora. Umelo je da mi bude baš hladno.
No, stiglo je vreme kada ako ne upadnem u sekundi pod vodu kao kamen imam osećaj da ću da eksplodiram.
Čak i kada je voda toliko hladna da je u njoj, kako bi rekao moj Vlada, samo par Rusa. I ja.
Ostali su normalni.
*
Ponekad ne pomaže ni klima uređaj. Ta potreba za vazduhom se sukobljava sa potrebom za nižom temperaturom. U pomoć priskače – tuš.
Najmanje 5, poslednjih dana ne manje od deset puta dnevno. Uđem, pustim hladnu vodu, pokvasim se od glave do pete. Prodišem.
Sad i ne mora da se nagazi klima na maksimum. To „sad“ traje desetak minuta, maksimalno.
E, ali imam ja i fajtalicu, ha! Normalni ljudi je koriste za veš pri peglanju, ja za sebe.
Posebno uveče se fajtam vodom kao blesava. Noge, ruke, lice. Zahvaljujući njoj moji ukućani ne sede u džemperima u kući, temperatura je, po njihovom, normalna.
Mogu čak u cugu da odgledam celu sitkom seriju, preciznije, da izdržim do prvog reklamnog bloka.
Jeste da nafajtam i pod i trosed i sto, ali šta ima veze, toplo je.
*
I juče sam se potapala u vodu svakih par minuta. Zbog evidentnih 40 stepeni, uz svima neprijatnu visoku vlažnost vazduha, razmakli smo obaveze da bismo daleko od grada proveli „produženi vikend“.
Mlađa ćera i ja smo se hladile u bazenčetu. Muž klimom. Starija je zbog obaveza ostala u gradu.
Kaže, super je spavala.
Nije bilo mene da od stana napravim Iglo.
I mlađa je spavala lepo, jeste joj bilo toplo ali ne previše, otvorila je prozor u svojoj sobi i bilo joj je sve potaman.
Muž je morao da trpi moje uključivanje i isključivanje klime, otvaranje i zatvaranje prozora. Ušuškan pokrivačima.
A meni je bilo prijatno hladno, osvežavajuće i lepo za spavanje.
A ponela sam i brufen, nego kako. Hormoni ruls su pravi rolerkoster. U mom slučaju, srećom, vidno samo kada je u pitanju definisanje toplog i hladnog.
I na stidljivu, ali ipak radost, mojih ukućana.