Kao čudan i ne lep san

Da li je ono moj život? Onaj što ga živi neka žena, tako nalik meni? Vidi, ima skoro sve isto, tačno bih pomislila da sam to ja. Ali, nisam. Jer, ja sve gledam iz daljine. Jeste to neki život paralelan mom, ali, taj njen mi se nešto baš i ne [...]

Željka Zebić

Biće

Dani skoro pa isti. Menjaju se naslovi i brojevi, ali teme su nepromenjene. Neke nalik onim starim, uobičajenim i lepim. Ali i mnogo novih, neočekivanih, neželjenih koje su zamenile one koje životu daju vesele note i žarke boje. Put u gustoj magli, ne možeš da se vratiš, ne vidiš šta [...]

Željka Zebić

Dvanaest nedelja belog papira

A što ne vodiš dnevnik, pa to objavljuješ? Hm, možda bi i bilo zanimljivo. I korisno. Znam, pisanje leči, čisti dušu, bistri misli. Pisanje volim. Ide mi, čujem od ljudi. Pa onda, gde je zapelo? Zašto ni jedan dan tih 12 nedelja nije obeležila ni jedna misao, ni jedna reč [...]

Željka Zebić

Ti neki ljudi

Naš poštar zvoni na poseban način. Zato u žurbi prođem pored interfona i otvorim mu vrata bez dizanja slušalice. Ali, on zvoni ponovo. To znači da nam je stiglo nešto što mora da nam da u ruke. Veliki koverat. Debeljuškast. Anđela ga otvara, čita neku čestitku i ćuti u neverici. [...]

Željka Zebić

Kako bi to bilo

Prohladni i očaravajuće vedar februarski dan. Nas dvoje i naša dva psa. Idemo u prirodu, između ostalog i sa željom da se njih dvoje istrče i igraju posle par kišnih dana koje su proveli u stanu. Da njih nema, mi bismo bili na drugom mestu. U nekom kafiću, stanu, mogli [...]

Željka Zebić

Živ sam, majko

Bio jednom jedan rat. Ne ovaj naš, onaj globalni pre njega, ali jednako lud. Posebno na ovim prostorima. Kad se glavom plaćalo i ono što s ratom nije imalo veze. I svašta se posle rata gura pod tepih. A guralo se i pod zemlju, i iz zemlje, odnosno otadžbine. Jer [...]

Željka Zebić

Svi smo mi malo čvrknuti

Došla neka vremena kad je svašta nenormalno postalo normalno, i obrnuto. Trepćemo zbunjeni. Da li je stvarno tako ili nam se samo čini? Da nas nisu možda stigle godine, pregazilo vreme, okamenili stavovi? Da nismo, možda, omatorili? I da jesmo mi, ali šta je sa mlađima? Za starije ni ne [...]

Željka Zebić

Cigaret žvake i mirišljave gumice

02.12.2019. „A koji si ti čips jela kad si bila mala?“ Kako koji, onaj jedan jedini. Čačanski. I to sa ukusom? Krompira. Valjda. Mi smo birali između njega, Smokija i grisina. Kojih? Jednih jedinih. I to ne svaki dan. Više onako, s posebnim povodom. Donesu ti gosti. Deda Mraz ga [...]

Željka Zebić

Biti dobar, biti glup

Lepo se ponašaj. Bez ružnih reči. Ne svađaj se. Ne guraj se. Pusti druge. Imaj razumevanja. Ne odgovaraj na bezobrazluk, ne spuštaj se na taj nivo. Budi dobar, ne stavljaj sebe u prvi plan. A počinje bezazleno. Podeli čokoladu (što je meni najteže padalo), daj svoju igračku, bicikl, olovku, šestar, [...]

Željka Zebić

Sad malo ja

Šta kažeš, razveli se? I oni? Šta je ovim ljudima danas? Ne znam da li su se razveli, ali nisu više zajedno. Ne pitam za detalje, puštam da sami pričaju. Pa što ne pitaš, možda može da im se pomogne? Baš zato, jer, mislim da oni sami sebi ovime upravo [...]

Željka Zebić